šuma, prirodna zajednica šumskoga drveća i drugih drvenastih vrsta biljaka. Sa šumarskoga gledišta, u Hrvatskoj se prema važećem zakonodavstvu šumom smatra površina zemljišta veća od 1000 m² koja je obrasla šumskim drvećem, grmljem i prizemnim biljkama u obliku sastojine. S biološkoga gledišta, šuma je šumska biljna zajednica drveća, grmlja i prizemnih biljaka kao što su cvjetnice, mahovine, paprati i lišajevi; osim biljaka, u toj se kompleksnoj životnoj zajednici, razvijaju i životinje (npr. ptice, kukci, sisavci) te mikroorganizmi (gljive, bakterije, praživotinje, virusi). S ekološkoga i funkcionalnoga gledišta, šuma se definira kao šumski ekosustav, tj. kompleksna životna zajednica šumskih biljaka, životinja i mikroorganizama u kojima šumsko drveće i druga drvenasta vegetacija određuju strukturna i funkcionalna obilježja u određenom šumskom staništu i pri određenim ekološkim uvjetima života.







Šume su oduvijek imale velik značaj za ljude. U prapovijesno doba ljudi su živjeli u šumama i sa šumama: one su bile izvor hrane, građevnoga materijala i ogrjeva. Razvojem civilizacije ljudi su se udaljavali od šuma, a šume u blizini naselja su sve više iskorištavali, degradirali i uništavali radi širenja naselja i razvoja poljoprivrede. Isprva su šume zauzimale približno 60% kopnene površine Zemlje, dok u novije doba zauzimaju tek oko 30%.

Vrste šuma

Šume se razlikuju prema strukturi, odn. dijelovima od kojih su građene. Glavni su dijelovi šuma organizmi i njihova staništa. Budući da su biljke glavni organizmi u šumama, za opis strukture šuma rabi se vertikalni prikaz zastupljenosti biljaka. Prema tom se pristupu u šumama razlikuje pet glavnih nadzemnih slojeva biljaka, tzv. etaža: sloj visokog drveća (dominantna stabla), sloj nižega drveća (podstojna stabla), sloj grmlja, sloj prizemnih biljaka i sloj biljaka na šumskome tlu.

Prema obilježjima ekoloških i bioloških čimbenika i procesa, šume se razvrstavaju na prirodne i kultivirane. Prirodne šume su uglavnom nastale djelovanjem prirodnih bioloških i ekoloških zakonitosti, dok su kultivirane šume nastale pod većim ili manjim antropogenim utjecajem, kao npr. prirodi bliske šume (doprirodne ili poluprirodne šume), šumske kulture, plantaže, degradirani stadiji šume i dr. Prašume su stare prirodne šume koje se razvijaju bez izravnog čovjekova utjecaja, a odlikuju se vrlo starim i velikim stablima različitih oblika. U prašumama se stalno odvijaju prirodni procesi pomlađivanja, rasta, razvoja, odumiranja i razgradnje organizama, posebice stabala, te se u njima nalaze odumrla dubeća i ležeća stabla različitih dimenzija i starosti, kao i oštećena, zakrivljena i nepravilno razvijena stabla.

Prema obilježjima dominantnih vrsta drveća, razlikuju se šume listača (u kojima prevladavaju vrste drveća s velikim lišćem) i šume četinjača (u kojima prevladavaju vrste drveća s uskim i tankim lišćem). Isto tako razlikuju se listopadne i zimzelene šume. U listopadnim šumama prevladavaju vrste drveća kod kojih svake godine odumire i otpada ovogodišnje lišće, a sljedeće godine razvijaju novo lišće. U zimzelenim šumama prevladavaju vrste drveća koje svake godine razvijaju novo lišće, ali ne odbacuju ovogodišnje, nego ga zadržavaju u krošnjama niz godina.







Prema glavnim ekološkim obilježjima pri kojima se razvijaju (klima, tlo i oborine), razlikuju se tropske kišne šume, suptropske šume, listopadne šume umjerenih područja, zimzelene šume umjerenih područja, borealne šume i savane. U Hrvatskoj su najzastupljenije listopadne i zimzelene šume umjerenih područja. Listopadne šume umjerenih područja rastu u istočnim dijelovima Sjeverne Amerike, zapadnoj i srednjoj Europi i istočnoj Aziji. To su područja s umjereno toplom klimom, vrlo toplim ljetima i hladnim zimama. U tim su šumama obično dvije ili više vrsta drveća dominantne, dok se još razvija 15 do 25 drvenastih vrsta, većinom listopadnih listača. Na nekim se područjima pojavljuju i zimzelene vrste drveća koje tvore mješovite šume zimzelenih i listopadnih vrsta drveća. U tim šumama slojevi nižega drveća, grmlja i prizemnih biljaka mogu biti gusto razvijeni. Te se šume razvijaju do 30 m visine. Zimzelene šume umjerenih područja razvijaju se u sjeverozapadnom obalnom području Sjeverne Amerike, južnom obalnom području Čilea, zapadnom obalnom području Novog Zelanda i jugoistočnom obalnom području Australije gdje su zime nešto toplije i gdje padne velika količina oborina. Te šume rastu i u nižim planinskim područjima Azije, Europe i zapadne Sjeverne Amerike i znatno se razlikuju prema vrstama drveća. U planinskim zimzelenim šumama Azije, Europe i Sjeverne Amerike rastu četinjače, dok u obalnim šumama Australije i Novog Zelanda rastu zimzelene listače.

Prema zastupljenosti glavnih, odn. dominantnih vrsta drveća, šume se dijele na čiste i mješovite. Čiste šume imaju jednu glavnu vrstu drveća koja je zastupljena s više od 90% ukupne drvne zalihe, odn. s više od 90% ukupnog broja stabala u prvome dobnom razredu (sastojine starosti do 20 godina). Mješovite šume su one u kojima su uz glavnu vrstu drveća zastupljene i druge vrste drveća s više od 10% ukupne drvne zalihe, odn. s više od 10% ukupnog broja stabala u prvome dobnom razredu.







Prema uzgojnom obliku odnosno postanku šume se dijele na sjemenjače, panjače, degradirane šume, šumske kulture i šumske plantaže, a prema načinu gospodarenja na jednodobne, preborne i raznodobne.

Dobrobiti i ugroza šuma

U novije doba naglašene su općekorisne funkcije šuma i usluge šumskih ekosustava koje predstavljaju ekonomske, ekološke i socijalne vrijednosti za čovjeka i prirodu. Drvom iz šuma čovjek se koristi za proizvodnju trupaca, ploča, namještaja, građevnoga materijala, željezničkih pragova, šindre i mnogih drugih proizvoda. Drvo se tehnološkim procesima pretvara u različite proizvode kao što su papir, plastika, umjetna vlakna i dr. U nekim je dijelovima svijeta drvo glavno gorivo za kuhanje i grijanje. Iz šuma čovjek dobiva i mnoge druge proizvode poput lateksa koji služi u proizvodnji guma, masti, ulja, smole, voskova i dr. Neke domorodačke zajednice koriste se biljkama i životinjama iz šuma kao hranom.

Šume štite i unapređuju okoliš na različite načine. Šumsko tlo zadržava velike količine vode, sprečava naglo otjecanje vode, sprečava pojavu erozije i bujica, pročišćava oborinsku vodu. Šumske biljke obnavljaju atmosferu stvaranjem kisika i korištenjem ugljikova dioksida iz zraka. Šume su stanište za mnogobrojne biljne i životinjske vrste te za mikroorganizme. Prirodna ljepota i mir u šumama imaju veliku socijalnu vrijednost za ljude, koji se u njima odmaraju, rekreiraju, pješače, love, kampiraju i dr.

Šume su u posljednjih nekoliko desetljeća sve izloženije nepovoljnim utjecajima kao što su onečišćenje zraka, klimatske promjene, šumski požari, vremenske nepogode i biotski čimbenici. Zbog toga se pojavljuje velika oštećenost stabala, smanjuje se njihova vitalnost i dolazi do izvanrednog odumiranja stabala. U pojedinim se dijelovima svijeta površine šuma smanjuju zbog prenamjene za poljoprivredne i druge svrhe.

Šume u svijetu

Šume se razvijaju na kopnenome dijelu Zemlje s povoljnim ekološkim uvjetima za šumsko drveće, koji se približno prostire od 50° južne do 70° sjeverne geografske širine. Šume se prema nadmorskoj visini (vertikalno) razvijaju od močvarne, barske i stepske granice šuma u nizinama do planinske (alpske) granice šuma u subalpskim područjima, tj. od razine mora do približno 4900 m nadmorske visine. U šumama se razvijaju najveći i najstariji živi organizmi na Zemlji: stabla sekvoje narastu u visinu više od 100 m, a borovi u Americi stari su više od 4500 godina. U šumama se nalazi približno 80% kopnene biološke raznolikosti na Zemlji, koja se sve više smanjuje. U nastojanjima za njezino održanje, stalno se povećava udio zaštićenih šuma.

U svijetu postoji približno četiri milijarde hektara šuma koje zauzimaju oko 30% kopnenoga dijela Zemlje. Države s najvećom površinom šuma u svijetu su Rusija, Brazil, Kanada, SAD i Kina. U Europi šume zauzimaju površinu od približno 227 milijuna hektara, što je oko 5% šuma svijeta. U Hrvatskoj šume zauzimaju približno 2,5 milijuna hektara, što je oko 1% šuma Europe.

Šume u Hrvatskoj

Hrvatska je zemlja bogata šumama. Njihovo je korištenje od davnina predstavljalo važnu gospodarsku djelatnost, a umijeće gospodarenja šumama u nas se značajno razvilo (→ šumarstvo). Prema Šumskogospodarskoj osnovi područja 2016–25., obraslo šumsko zemljište u Hrvatskoj obuhvaća površinu od 2 492 676 ha, što čini 44,5% kopnene površine. Drvna zaliha iznosi približno 419 milijuna m³, a godišnji prirast oko 10 milijuna m³. Godišnji etat, tj. količina drvne mase koja se planski i prema propisima koristi u gospodarske svrhe u prosjeku iznosi 6,4 milijuna m³, čime se osigurava održivo gospodarenje kojim se ne narušava prirodna ravnoteža.

Prirodi bliske šume rastu na 97% ukupne šumske površine, što predstavlja veliko bogatstvo. U takvim šumama, zahvaljujući gospodarenju po prirodnim zakonitostima, prevladavaju autohtona flora i fauna. Na razmjerno malom prostoru državnoga teritorija prostiru se četiri biogeografske regije: kontinentalna, mediteranska, alpska i panonska, zbog čega se pojavljuje velika raznolikost šuma. U Hrvatskoj se u šumama razvija oko 4500 biljnih vrsta i podvrsta, od čega je oko 260 autohtonih drvenastih vrsta, koje se razvijaju u približno 60 šumskih biljnih zajednica. Od ukupnog broja drvenastih vrsta, oko 60 vrsta drveća su gospodarski važne vrste, a među njima su prema udjelu u ukupnoj drvnoj zalihi najzastupljeniji obična bukva (37%), hrast lužnjak (12%), hrast kitnjak (9%), obični grab (8%), obična jela (8%), poljski jasen (3%) i obična smreka (2%). Tih sedam gospodarski najvažnijih vrsta drveća čini približno 80% ukupne drvne zalihe šuma u Hrvatskoj. Osobit značaj imaju šume hrasta lužnjaka (u dolinama rijeka Save, Drave i Dunava) i jelovo-bukove šume (na prosječnim nadmorskim visinama od 800 do 1100 m, uzduž hrvatskih Dinarida i na gorjima u predalpskom i panonskom području), koje su u Europi rijetke.







U Hrvatskoj se šume dijele prema namjeni na gospodarske, zaštitne i šume posebne namjene. Gospodarske šume namijenjene su ponajprije proizvodnji drva i drugih šumskih proizvoda (divljač, plodovi, jestive gljive, ljekovite biljke i dr.). Zaštitne šume namijenjene su ponajprije zaštiti tla, vode, naselja, objekata i druge imovine i proglašavaju se prema propisima iz područja šumarstva. Šume posebne namjene su šume posebnih prirodoznanstvenih, povijesnih, rekreacijsko-turističkih i drugih obilježja, namijenjene ponajprije održavanju i unapređenju njihovih glavnih obilježja. One se većinom proglašavaju propisima iz područja zaštite prirode, ali i propisima iz područja šumarstva. To su šume u nacionalnim parkovima, strogim rezervatima, posebnim rezervatima šumske vegetacije, prašume, park-šume, urbane šume, šumski sjemenski objekti, šume za znanstvena istraživanja, šume za potrebe obrane RH. U većini kopnenih zaštićenih područja prirode šume su značajno zastupljene i imaju važnu ulogu u očuvanju njihove biološke raznolikosti.